Ribarska tradicija

Prvi zapisi iz srednjeg vijeka spominju Fažanu kao malo ribarsko mjesto nadomak Vodnjana, a po njoj je nazvan morski kanal između kopna i otočja Brijuni. Ribolov je bio jedna od bitnih djelatnosti kojom se bavilo stanovništvo i to gotovo čitave obitelji. Dok su muškarci odlazili u ribarenje, žene su po njihovu povratku čistile mreže. Fažanci su i danas ostali vjerni ribarenju. Prolazeći fažanskom rivom, ni danas nije rijetko u jutarnjim satima na rivi pored malih obiteljskih ribarica vidjeti istu takvu sliku.

O značaju ribolova u Fažani svjedoči postojanje Ribarske bratovštine svetog Andrije u doba Napoleona, potom rad jedne od najvećih tvornica za preradu sardela na našem dijelu Jadrana do 1952. godine, postojanje 47 ribarskih brodova u Fažani 1910. godine te brodogradilišta za izgradnju i popravak ribarskih brodica početkom prošlog stoljeća.

Najviše se lovila plava riba: sardela, sardoni, škombre… za prodaju okolnom stanovništvu, opskrbu hotelâ na otočju Brijuni te za preradu u tvornici riba. No, fažanska riba se i izvozila. Tako su na brodskoj linija Pula – Trst, brodovi pristajali i u Fažani da bi se odavde otpremali jastozi i rakovi – granzevole – koji su se servirali na svečanim trpezama kako u Trstu, tako i u Beču.