Gospodarstvo Fažane na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

Put od malog siromašnog ribarskog mjesta do proizvodnog središta i omiljenog izletišta turista, Fažana je prešla munjevito brzo na krilima razvoja juga Istre na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Nove vjetrove u Fažani najavio je 1884. austrijski poduzetnik Carl Warhanek, otvorivši tvornicu ribljih konzervi, devet godina prije dolaska Paula Kupelwiesera na Brijune. Tvornica je zapošljavala i do 200 žena i muškaraca pa ribarenje više nije bio jedini prihod izvora. Sa 608 duša 1880. godine Fažana je u deset godina narasla na 717 stanovnika. Mjesto već od 1864. ima poštanski ured, morskim putem povezana je redovnim linijama s Trstom, Rovinjom i Pulom, a od 1900. poštanski omnibus povezuje ga s Pulom dva puta dnevno. S vremenom se širi trgovina, ugostiteljstvo, ali i proizvodne djelatnosti. U Valbandonu je već 1875. otvorena prva ispostava za uzgoj kamenica, a 20-ak godina kasnije otvara se i tvornica leda, iako primjer loše poslovne procjene. Godine 1897. Rodolfo Marincovich iz jednog ogranka brojne i poduzetne obitelji pristigle 30-ak godina ranije s Visa, u Fažani otvara tvornicu likera i destileriju “Premiata distileria e fabbrica liquori”. Sljedeći veliki gospodarski preokret označava i prodaja valbandonske tvornice leda 1899. godine tvrtki Klink & Lauer berlinskih poduzetnika, koja ubrzo u zaljevu pokreće novi marikulturni program s uzgojem rakova, a u prvom desetljeću 20. stoljeća razvija hotelijerski, kupališni, izletnički i lječilišni kompleks. Turizam ozbiljno shvaćaju i u Fažani – hotel 1902. otvara Giacomo Sfecich, 1905. “Hotel Cafe Zum neuen Molo” Fausto Marincovich dok “Ristorante al belveder” od Inocentea Massima Marincovicha preuzima Arturo Marincovich. Hotelijerstvom se bavi i Giacomo Marincovih, koji od 1905. otvara tvornicu octa i bombona. Na staroj rivi nalazila se “Trattoria della Sanitá” Vittorija Privileggia, koji će godinama kasnije u Sfecichevom objektu držati restoran “Ai Bagni”, ali i punionicu mineralne vode iz koje je proistekla i prva fažanska pašareta. Na Trgu stare škole njegov je brat Dante držao veliku trgovinu prehrambenim proizvodima, a u blizini župne crkve butigu je imala Carlotta Tamburin. Gospodu iz Pule, pišu ondašnje novine, na fažansku rivu mame česte zabave i večere, kod Sfecicha se jedu talijanska i njemačka jela, pije Dreherovo pivo i domaća vina, kod Marincovicha hit je pivo Pilsen… Nakon Prvog svjetskog rata, prelaskom Istre u sastav Kraljevine Italije, Warhanekovu tvornicu preuzima tršćanska tvrtke Arigoni. Obitelj Tamburin odsada se piše Tamburini, a Marincovichi, najbrojnija fažanska obitelj, koju čine ribari, brodovlasnici, ugostitelji, tvorničari, fotografi, radnici, postaju Marini. Tim prezimenom i šire svoje djelatnosti, pa i na autogaražu, baš kao i obitelj Fabretto koja se diči barom, restoranom, preprodajom duhana i soli… Tih se godina trgovinom, ugostiteljstvom, obrtima i drugim djelatnostima bave obitelji Borsatti, Carlin, Pinosa, Moscarda, Ferro, Andrioli, Draghesich, Petrich, Carlovich, Tarticchio, Meden, Cutti, Giacomini, Puia, Trobis, Bogo, Cernaz, Cancellier, Giobbe, Scabozzi, Sorbola, Borsi, Cortese, Hreglia, Stossi… Većina njih se 1947., kako je Istra pripala Jugoslaviji, priključilo egzodusu i napustilo Fažanu. Stare Warhanekove pogone preuzela je Tvornica za preradu ribe “Mirna” Banjole, a Rodolfo Marini (prije Marincovich) do kolovoza te godine državi je predao tvornicu likera. Marincovicha više nije bilo u Fažani, svoj su poduzetnički duh prenijeli u Italiji i Južnu Ameriku, ali je destilerija i tvornica likera i sirupa “Fažana” još je dugo čuvala staru recepturu i na etiketama svojih proizvoda ponosno isticala: “ex Marincovich”!