Masline na sudu

Kad su seljaci 1785. godine pobrali i posljednju maslinu iz biskupovih maslinika na Punti San Lorenzo u Fažani i uputili se u Vodnjan samljeti bogati urod, plemeniti gospodin Antonio Artusio uzviknuo je: “Ne, ne može tako. Masline se moraju samljeti u mom mlinu”.

Gospodin Artusio unajmio je fažansku uljaru očekujući dobru zaradu. Umjesto toga već je drugu godinu gledao kako mu kapital izmiče iz ruke, a izdašne biskupove masline bježe u Vodnjan. Pulski biskup Ivan Domenico Juras bio je vlasnik najvećeg maslinika u fažanskom komunu, a dio tog uroda želio je i upravitelj mlina.

“To je skandal!”, vikao je Artusio i pokrenuo spor na sudu.

“Masline rođene i ubrane u Fažani, moraju biti prerađene u uljari u istom selu”, tvrdio je. Slučaj je godinama okupirao pravne stručnjake i zakonodavce. Za to su vrijeme monsinjorove masline i dalje uz božji blagoslov prelazile granice vodnjanskog komuna, da bi se vraćale u Fažanu u obliku ulja.

Masline na sudu